Trase kabelskih vodova planiraju se tako da na njima bude što manje elemenata infrastrukture, instalacija i sl. Ipak, nije realno da kabelski vod ide ravno, bez potrebe za zaobilaženjem ikakvih prepreka. Iz praktičnih i sigurnosnih razloga zato se koriste konstrukcije poput kabelskih tunela, kanala, okana ili kabelskih mostova.
Kabelski tuneli i kabelske prostorije
Kabelski tunel posebna je prostorija u kojoj se polažu kabeli i vodiči. Treba biti širok najmanje 80 cm (na prolazima za kretanje) i visok 200 cm. Potrebno je osigurati sigurno okruženje kako bi se kabeli zaštitili od oštećenja. Prije svega, kabelski tuneli i prostorije moraju biti izgrađeni od negorivih materijala. Njihovu gradnju treba i isplanirati tako da se što više spriječi prodor vode i nečistoća. Za poštovanje sigurnosnih pravila stoga nije potrebna samo oprema za polaganje, poput odmotača kabelskih bubnjeva, nego i pravilno projektiranje tunela i drugih dijelova kabelskog voda.
U tunelima je potrebno osigurati i niz zaštita od različitih čimbenika koji mogu oštetiti kabele. Ovdje se prije svega izvodi odvodnja, jer vlaga neizbježno dovodi do korozije. Osim toga, potrebno je osigurati prirodni ili umjetni dovod zraka, uz mogućnost njegova prekida po potrebi. Zahtjevi za širinu prolaza nisu slučajni – moraju omogućiti evakuaciju ljudi. Ako je tunel dulji od 20 metara, treba osigurati električnu rasvjetu.
Vrlo je važna protupožarna zaštita. Ako je tunel dulji od 100 metara, potrebno ga je podijeliti na protupožarne sektore duljine najviše 100 metara (preporučuje se 50 metara). Sektori trebaju biti odvojeni protupožarnim pregradama vatrootpornosti najmanje 30 minuta.
Kabelski kanali
Kabelski kanal služi za montažu vodiča iznad zemlje ili u zemlji. Može se voditi u podu ili iznad njega. Koriste se različite vrste kanala: otvoreni ili zatvoreni. Dimenzije su im toliko male da, naravno, ljudi u njih ne mogu ući. Ipak, moguć je pristup instalacijskim cijevima, vodičima i kabelima duž cijelog kanala, što je korisno pri održavanju i eventualnim popravcima. Za montažu su potrebni valjci za kabelske police i kanale, ali treba ispuniti i niz drugih zahtjeva. Prije svega, kao i tuneli, kanali trebaju biti izrađeni od negorivih materijala. Važno je da se ploče od kojih se sastoje mogu skidati duž cijelog kanala, iako su dopušteni i kanali bez pristupa odozgo (ali ne na duljini većoj od 200 cm). Zbog opasnosti od korozije i ovdje je potrebna odvodnja. Kad je riječ o protupožarnoj zaštiti, dopušteno je više rješenja. Prvo, cijeli kanal može se zasuti pijeskom. Alternativa je podjela na požarne sektore protupožarnim pregradama. Treba, međutim, uzeti u obzir da pregrade ne smiju otežavati odvodnju. Kanali se koriste na vrlo različitim mjestima, pa rizik od prodora vlage nije svugdje jednak. Ako se kanal nalazi u zgradi ili iznad razine podzemnih voda, dopušteno je zemljano dno. Treba ga, međutim, odgovarajuće zaštititi: slojem nabijenog šljunka i pijeska debljine 10 cm.
Kabelska okna
Sljedeća konstrukcija koja se koristi pri izgradnji kabelskih vodova jesu kabelska okna (vertikalni kanali). To su zasebni, okomiti prolazi koji povezuju najmanje dvije etaže zgrade. Kabeli se ovdje pričvršćuju na kabelske ljestve ili u kabelske kanale. I kabelska okna trebaju biti izgrađena od negorivih materijala. Osim toga, dijele se na požarne sektore pregradama vatrootpornosti 90 minuta. Potrebno je osigurati pristup svakom požarnom sektoru kako bi se omogućili radovi održavanja.
Kabelski mostovi
Kabelski mostovi nazivaju se i kabelskim estakadama. To su nadzemne konstrukcije za polaganje kabela. Njihov su dio obično police, ljestve ili kabelski regali. Koriste se otvoreni, natkriveni ili zatvoreni kabelski mostovi. Iz sigurnosnih je razloga potrebno uzemljiti metalnu konstrukciju. Mostovi štite kabele od izravnog sunčeva zračenja. Moraju biti izgrađeni tako da omogućuju čišćenje kabela od prašine i drugih nečistoća. Pri projektiranju kabelskih mostova uzimaju se u obzir i mogućnosti proširenja instalacije. Tome moraju biti prilagođeni mehanička čvrstoća i prostor, kako bi se u budućnosti mogli dodati novi kabeli.
Zaštitne obloge
Tijekom polaganja voda zaštitu od mehaničkih oštećenja pružaju različite vrste valjaka, poput kutnog kabelskog valjka. Zaštita je nužna i tijekom eksploatacije voda. Zato se koriste obloge otporne na vanjske utjecaje. One su dodatna zaštita od vlage jer moraju biti postavljene tako da se u njima ne skupljaju voda ni mulj. Nakon polaganja kabela obloge se brtve negorivim materijalom.
Izgradnja kabelskog voda zahtijeva promišljeno projektiranje: nužnima se pokazuju elementi poput kanala, kabelskih mostova ili kabelskih okana. Za svaki od njih ključno je osigurati protupožarnu zaštitu.