Pri izgradnji kabelskog voda lako je oštetiti izolaciju, što produljuje investiciju i donosi dodatne troškove. Zato je potrebno koristiti odgovarajuću opremu te se držati dobre prakse i pravila zaštite na radu. Nije bez razloga što se koriste naizgled jednostavna zaštitna sredstva, poput provlakača od stakloplastike ili čarapa za uvlačenje kabela.
Načini polaganja kabela
Pri polaganju kabela suočavamo se s mnogo čimbenika rizika koji mogu uzrokovati oštećenja, kao što su: neravnine terena, prevelika brzina ili sila vuče te nepravilno vođenje kabela na lomovima trase. Treba paziti na mogućnost električnih, okolišnih i mehaničkih oštećenja. Da bi se ona izbjegla, primjenjuju se tri različite metode vuče kabela:
- pomoću posebne vučne glave za kabele,
- pomoću posebno prešane vučne stopice koja omogućuje vuču za vodič kabela,
- pomoću hvataljke za vuču za vanjski plašt kabela (tzv. čarapa za uvlačenje kabela).
Bez obzira na način uvlačenja kabela, ne može se izbjeći djelovanje torzijske sile na kabel, pa postoji rizik od oštećenja. Zato se, osim opreme poput hidrauličkih kliješta za prešanje, koriste okretne spojnice koje to uvijanje poništavaju. Ovdje se, međutim, ne smiju koristiti okretne spojnice s valjnim ležajem jer su namijenjene nadzemnim, a ne kabelskim vodovima.
Potrebno je i dobro usidriti vitlo kako mu se položaj ne bi promijenio tijekom polaganja kabela. Važan je i izbor vitla: dobro je ako ima automatski graničnik vučne sile koji isključuje pogon kada se dosegne najveća dopuštena vrijednost. Treba poštovati i dopuštene vrijednosti savijanja kabela. Valja imati na umu da se dopušteni polumjer savijanja kabela mora poštovati kada na kabel ne djeluju nikakve uzdužne sile. On se primjenjuje kada se kabel uvodi u elektroenergetska postrojenja, npr. razvodna postrojenja, ili na stupove nadzemnog voda. Dopušteni polumjer savijanja ne smije se, međutim, poistovjećivati s polumjerom luka na lomu trase. To je druga vrijednost i odnosi se na polumjer savijanja kabela na trasi kabelskog voda kada djeluje uzdužna sila – posljedica rada vitla. Zato je potrebno postaviti kutne valjke kako bi se izbjegla oštećenja.
Kako izgleda mehaničko uvlačenje kabela?
Za mehaničko uvlačenje kabela potrebno je vitlo. Osim sidrenja i kontrole vučne sile, treba voditi računa o zahtijevanoj brzini: treba je postupno povećavati od 0 do najviše 25 m/min. Potreban je i nadzor rada vitla.
Kabel se može uhvatiti na nekoliko načina. Jednostavno je rješenje uporaba vučnog oka koje je ugradio proizvođač. Alternativa oku je jednostavno vučna glava. Ako se kabel vuče pomoću prešane kabelske stopice, potrebna je zaštita od vlage i nečistoće. U tu se svrhu obično koristi traka ili termoskupljajuća cijev. Za hvatanje kabela dobro će poslužiti i čarapa za uvlačenje kabela, jednostruka ili trostruka. Ne smiju se, međutim, koristiti čarape namijenjene nadzemnim vodovima zbog razlika u parametrima.
O načinu hvatanja kabela ovisi dio koji treba odrezati. Ako se kabel vuče za glavni vodič, treba odrezati 0,5 metra, a pri uporabi čarape 110% njezine duljine. Na trasi je potrebno koristiti i kabelske valjke: najpopularniji su, naravno, valjci tipa V, ali obično su potrebni i prolazni i krajnji valjci. Za uvlačenje kabela koristi se i vrlo jednostavna oprema, poput provlakača od stakloplastike.
Je li ručno nošenje kabela dopušteno?
Ručno nošenje kabela dopušteno je, ali samo pod određenim uvjetima. Prvo, radnik ga mora držati objema rukama. Drugo, tijekom prijenosa kabel se ne smije trljati o podlogu ni o bilo koje druge elemente. Treba paziti i na dopušteni polumjer savijanja kabela kako bi se izbjeglo oštećenje. Takve poslove ne bi trebalo obavljati u jednoj osobi jer masa po radniku ne smije prijeći 25 kg, a razmak između susjednih osoba ne smije biti veći od 4 metra. Nije dopušteno npr. nošenje kabela na ramenu.
Ručno razvlačenje kabela također je moguće samo u određenim situacijama. Dopušteno je ako je riječ o kratkoj dionici, ne duljoj od 100 metara. Na njoj ne smije biti dugih prolaza. Kabel se polaže u obliku petlje na rubu rova, a zatim se uvlači u rov, u smjeru suprotnom od smjera slaganja petlje. Radnike treba podijeliti u skupine: prva vuče kraj kabela, a sljedeća nadzire uvlačenje kabela i njegov položaj na valjcima.
Kabelski vodovi manje su skloni kvarovima i sigurniji od nadzemnih, ali zbog prilično visokih troškova investicije vrlo je važno držati se dobre prakse kako bi se izbjeglo oštećenje kabela koji se polažu.