Sigurno polaganje kabela u zgradama temeljni je dio gradnje, ključan za funkcionalnost i sigurnost cijelog električnog sustava. Pravilno polaganje kabela ne utječe samo na učinkovitost, nego i smanjuje rizik od nesreća i požara. U nastavku navodimo sigurnosna pravila čije je poštovanje nužno pri polaganju kabela u zgradama.
Koji su načini polaganja kabela u zgradama?
Pri polaganju kabela u zgradama postoji niz preciznih preporuka i zahtjeva čije je poštovanje ključno za sigurnost i trajnost električne instalacije. Potrebni su i odgovarajući alati, poput škara za kabele. Na prolazima kroz zidove, stropove i druge pregrade nužna je uporaba zaštitnih cijevi od teško zapaljivih materijala. Načini polaganja kabela obuhvaćaju izravno postavljanje uz zidove i ispod stropova na odgovarajuće pripremljenim nosivim konstrukcijama te uporabu kabelskih kanala u zidovima, stropovima ili ispod podova, koji omogućuju demontažu kabela. Trajno zazidavanje kabela strogo je zabranjeno. Osim toga, vatrootporni kabeli moraju se polagati u skladu s propisima, a njihova trasa kroz vatrootporne zidove zahtijeva posebnu zaštitu. Prije uvođenja kabela u zgradu treba ih zaštititi od mehaničkih oštećenja, a prolazi kroz zidove i stropove moraju biti pomno zabrtvljeni teško zapaljivim materijalima, prilagođenima zahtjevima vatrootpornosti pojedinih dijelova zgrade. Sva ta pravila imaju za cilj osigurati ne samo funkcionalnost, nego prije svega sigurnost cijelog električnog sustava.
Kojih se razmaka treba držati?
Pri polaganju kabela u zgradama održavanje odgovarajućih razmaka među njima ima ključnu ulogu za sigurnost i učinkovitost instalacije. Dopušteni razmaci između kabela moraju se strogo poštovati, a ovise i o načinu pričvršćenja ili ovjesa. Križanja kabela s drugim izoliranim vodičima zahtijevaju posebnu pozornost. Prema normi, razmak između kabela nazivnog napona do 1 kV koji se križaju treba iznositi najmanje 5 cm, a za kabele nazivnog napona 1 kV < UN ≤ 30 kV – 15 cm. Kabeli nazivnog napona iznad 30 kV moraju od ostalih kabela biti odvojeni pregradom.
Osim toga, propisani su najmanji dopušteni razmaci energetskih i signalnih kabela od cjevovoda. Primjerice, cjevovodi koji ne zahtijevaju povremeno održavanje trebaju biti udaljeni 20 cm, a cjevovodi koji zahtijevaju održavanje 100 cm. Ako se ti razmaci iz opravdanih razloga ne mogu održati, kabele treba zaštititi od mehaničkih oštećenja zaštitnim cijevima koje obuhvaćaju križanje ili približavanje cijelom duljinom, uz dodatnih najmanje 50 cm sa svake strane. Kod cjevovoda sa zapaljivim tekućinama preporučuje se razmak od najmanje 100 cm. Stoga nije nužna samo oprema poput kabelskog valjka za odmatanje kabela, nego i precizna mjerenja.
U kabelskim oknima (vertikalnim kanalima) pravilno polaganje kabela ključno je za očuvanje cjelovitosti i trajnosti cijelog sustava. Prema smjernicama, kabeli se polažu na nosive konstrukcije ili izravno na zid. I kabeli na konstrukcijama i oni pričvršćeni izravno na zid moraju biti odgovarajuće učvršćeni obujmicama. Važno je pojedinačno pričvršćenje kabela, što znači da svaki kabel treba biti zasebno učvršćen. Međutim, kabeli u snopu smiju se pričvrstiti jednom kabelskom obujmicom, uz iznimku vatrootpornih kabela, na koje se primjenjuju druge smjernice. Dopuštenje pričvršćenja kabela u snopu jednom obujmicom ne samo da olakšava instalaciju, nego omogućuje i određenu prilagodbu kod nekih konfiguracija. Ipak, valja naglasiti da to pravilo ne obuhvaća vatrootporne kabele, za koje su potrebni posebni postupci pričvršćenja u skladu s normama.
Svako pričvršćenje kabela, bez obzira na vrstu, mora biti pomno promišljeno kako bi se osigurala mehanička trajnost i izbjegle sve deformacije kabela. Odgovarajuća zaštita kabela u kabelskim oknima ključna je ne samo za učinkovit rad sustava, nego i za dugotrajnu strukturnu cjelovitost instalacije. Pri polaganju kabelskih vodova koristi se oprema poput škara za vodiče ili vitla, ali najveću važnost ima, naravno, detaljan projekt izrađen u skladu s normama.